Víctor Valdés juriša prema svom četvrtom trofeju Zamora. On ima sve predispozicije da postane najbolji golman u povijesti Barcelone. U posljednje vrijeme često zahvaljujući njegovim nevjerovatnim intervencijama osvajamo čitav plijen protiv svojih protivnika. Nekada je možda činio strašne greške, no sada on lagano postaje zaštitno ime kluba...
Giuseppe Rossi sinoć nije bio precizan, ili bolje rečeno, Valdés je bio i više nego precizan, sa svojim sjajnim refleksima spašavao je mrežu svog kluba u više navrata. Nevjerovatan refleks i sjajne golmanske sposobnosti ovog katalonskog čuvara mreže sinoć su itekako došle na vidjelo. Ako je i bilo sumnje da on nije golman kalibra za klub kao što je Barcelona, nakon sinoćnih odbrana, neće se naći nijedna osoba koja će izustiti ijednu riječ protiv ovog čovjeka.
Dosada je bilo priča, sa svih strana, obično od onih koji utakmice katalonskog diva prate samo u Ligi Prvaka, da je Victor loš golman, te da je na golu Barçe samo radi toga jer je Katalonac i dijete kluba. Na statistike da je najmanje golova primio, manje od po mnogima najboljeg golmana svijeta Casillasa, odmahivali su rukama govorivši da je to zbog sjajne odbrane koju klub ima. Na silne trofeje Zamora koje osvaja već godinama nisu imali sluha. Sinoć je Victor demantovao sve ove priče. Nekoliko zaista nevjerovatnih intervencija ostavilo je sve nas bez daha. Intervencije ravne samo velikanima vidjeli smo sinoć u režiji sinoćnjeg nam kapitena.
Zahvaljujući njemu, sinoć su Katalonci odnijeli tri boda kući. Tri zaista velika boda koja nam mogu biti ključna za osvajanje titule najboljeg u Španiji. On je, bez imalo dvojbe, bio igrač sinoćne utakmice.
Biti golman nezahvalna je pozicija. Ukoliko odbraniš, ništa ne znači ako tvoji saigrači neće postići gol, ali ako primiš gol, sve će krivice pasti na tvoja leđa. Nogometni svijet naglašava samo golove. Napadački nogomet je više cijenjen nego odbrambeni. Kada golman odbrani šut napadača, malo ko će reći "Sjajna intervencija golmana", obično što čujemo je "Neprecizan šut napadača" ili "Šut ravno u golmana". Malo, zaista malo zasluga se odaje ovim herojima na golu.
Postoji široki raspon mogućnosti kojima golman može intervenirati u jednoj sekundi, on treba da se odluči za jednu od šansi u nanosekundi. Ali najbitnije je da pročita igru i misli protivnika. Čekati na golu nije nimalo ugodno. Pripremaš se za eventualnu kontru, napad protivnika, stojiš sam kao izgubljen čekajući da se desi nešto. Da bi bio golman potrebna ti je mentalna snaga. Sve ove atribute imao je jedan od po mnogima najboljih golmana Blaugrane, sadašnji sportski direktor kluba, Andoni Zubizarreta. Sada, vidimo da ga uveliko stiže Valdés.
Počeci ovog golmana vežu se za sezonu 2002/2003 kada je povremeno ulazio u prvu momčad, no tad je prvi golman bio Argentinac Roberto Bonano. Mladi Victor je imao tada zaista naglu narav. Tadašnjem treneru kluba Van Gaalu nije preostalo ništa drugo nego da ukroti buntovnika Valdésa. To je pokušao vrativši ga nazad u Barcelonu B. No, ova odluka mladog i buntovnog golmana iz Hospitaleta je samo još više ga učinila buntovnim. Pobunio se javno Holanđaninu. Smatrao je kako je to poniženje. Vrlo brzo ga je odstranio sa treninga Van Gaal. Ali na svu sreću, intervenisao je tadašnji predsjednik Joan Gaspart. Svu sreću, jer bi ovo ponašanje skupo koštalo mladog Victora, svi su već počeli misliti kako je razmaženo i nezahvalno derište. To ponašanje oholog mladića ne bi mu donijelo pozitivne poene u medijima, ali ni kod navijača. Andres Iniesta je već dugo najbolji prijatelj Victoru, ali golman je viđen kao antiteza tihom veznjaku. Uskoro, Van Gaal je smijenjen iz kluba. Što je možda bila i prekretnica za Victora, jer da je Holanđanin ostao, sigurno buntovni golman ne bio dobio priliku da zaigra, iako je Bonano bio zaista kiks - golman. Nakon toga, Valdés je ušao u prvu momčad i vrlo brzo postao prvi golman kluba, što je i dan danas.
Njegov prosjek primljenih golova po utakmici, od prvog dana do danas, je 0,71 gol po utakmici. Ali trebamo imati u vidu da je upočetku pravio početničke greške, bio je često predmet izviždavanja na stadionu, ali je godinama stasao u jednog od najboljih golmana u Španiji, htjeli to ili ne neki da priznaju.
Evolucija iz drskog i razmaženog mladića od 20-ak godina do zrelog i hrabrog čovjeka od 30 godina na golu najboljeg kluba je završena. Sada je puno zreliji, fokusiraniji i hrabriji golman. Ne osvrće se na mišljenja drugih, on je svjestan šta znači braniti za ovakav za klub. Postao je simbol kluba sa svojom obrijanom glavom koja podsjeća na asketski duh, samim tim na mirne i stabilne živce kakve ima Victor dok stoji među stativama katalonskog diva. Od njega mnoge akcije kreću, to zna i Pep. Zna da je on ako ne najbitnija karika kluba, onda jedna od najbitnijih zasigurno.
Iz sezone u sezonu prosjek primljenih golova sve je manji. U sezoni triple - krune prosjek je iznosio 0,89 (31 gol u 35 utakmica), u prošloj sezoni je bilo 0,63 (24 gola u 38 utakmica), a ove je znatno manji 0,5 golova po utakmici o dosadašnjih 30 kola (s tim da je Pinto branio u 3 kola). Ova statistika je samo još jedna od očaravajućih koja pokazuje kako iz sezone u sezonu ovaj golman raste u najboljeg golmana kluba, možda i svijeta, što da ne.
Victor juriša na svoj četvrti trofej Zamora, treći uzastopno. On je već blizu da prestigne najboljeg golmana kluba Ramalletsa koji je osvojio pet istih trofeja. Očito da se Victor ne zaustavlja, još može puno godina da bude naš anđeo čuvar među stativama.
Sinoć je opet po koji put bio tihi heroj, heroj iz pozadine. On je možda i najvažniji igrač kluba pored Messija. Dok god on može da brani, Barcelona može biti sigurna još duži niz sezona, jer među stativama je heroj koji voli klub, pokazao je to na mnoštvu primjera. Na golu imamo anđela, pomalo buntovnog, ali našeg anđela.
Нема коментара:
Постави коментар